POLITIKA 6, 7. i 8. januar 2001. Broj 31319
URANIJUMSKA MUNICIJA
"Zraceci meci" seju smrt
http://www.politika.co.yu/2001/0106/01_13.htm

Na našu zemlju pretprošle godine izruceno 50.000 zrna sa osiromašenim uranijumom cije su zrtve, po svemu sudeci, postali vojnici NATO-a

"Ozracena mecka" je, izgleda, zaigrala pred vratima svojih gazda.

 Zalud su minulih godina iz Republike Srpske i Jugoslavije upozoravali da tanad i djulad sa osiromašenim uranijumom i kad ne pogode metu poseju smrt. Proteklih dana i sedmica zapadnjacka glasila, do juce gluva i nema na tudju muku, na sva zvona su razglasila ucestale slucajeve obolelih i umrlih bojovnika, koji su vojevali na brdovitom Balkanu.

 Dugo su ratovodje od vlastite javnosti skrivale da su u neobicnom obolevanju saveznickih vojnika, ucesnika u "Pustinjskoj oluji", umešani "zraceci meci". Proucavanjem "zalivskog sindroma", nesvakidašnjeg skupa bolesti, ustanovljeni su teški oblici oštecenja zdravlja, od kojih su neke nasledili potomci! cak 67 odsto dece "zalivskih ratnika" ozbiljno se razbolelo: jedna nemaju oko, uvo ili su im srasli prsti, druga imaju zarazenu krv, treca jedva dišu i tako redom.

 Osiromašeni uranijum je usputni proizvod u izradi nuklearnih bombi. Atomske sile ga toliko imaju da ne znaju šta da cine. On je podesan za pravljenje prodornih zrna, jer je najtezi metal (70 odsto tezi od olova), a zbog toga što se brzo zapali lakše prodire kroz cvrste i debele oklope. Savršen je, prema mišljenju strucnjaka, za probijanje oplate tenkova i bornih kola.

"Krštenje" u Avganistanu

 Nazvan je po tome što je u spravljanju nuklearnog eksploziva smanjen udeo uranijuma 235 - sa 0,7 na 0,2 posto, a povecan udeo uranijuma 238 na 99,8. "Vatreno kršenje", u ogranicenim razmerama, imao je u Avganistanu, u kojem su ga ruski vojnici upotrebili protiv domacih ustanika.

 Medjutim, prvi put su tenkovsku i avionsku municiju od osiromašenog uranijuma naveliko koristili Amerikanci (i saveznici) pocetkom 1991. godine. Procenjuje se da je na iracke soldate ispaljeno više od 350 tona takvog uranijuma. U kuvajtskoj i irackoj pustinji rasejano je 940 hiljada avionske tanadi, od kojih svako tezi 272 grama (iz aviona A-10 za protivtenkovsko dejstvo) i 14 hiljada tenkovskih zrna (iz tenkova "abrams"), koja dostizu do 4,74 kilograma.

 U vreme duze od pola veka SAD su nakupile 500 tona otpadnog uranijuma koji je, preobrazen u metalni oblik, isporucivan vojnoj industriji. Prerada u municiju obavljena je pod velom tajnosti, a za to se saznalo tek posle ispitivanja na vojnim strelištima i iz oglasa namenjenim buducim kupcima.

 Isti pir, u izvedbi vazduhoplovstva NATO-a, ponovljen je u drugoj polovini 1995. godine u Republici Srpskoj. Bez milosti i obzira gadjani su vojni i civilni ciljevi, a najviše su na udaru bili Milici, Vlasenica, Han Pijesak, Sokolac, Pale, Vogošca, Rogatica i još neka naselja.

 Pod imenom "Milosrdni andjeo", na 60 puta slabijeg suparnika, izmucenog višegodišnjim surovim kaznjavanjem, pretprošle godine je u Jugoslaviji izruceno, prema izvorima napadaca, 31 hiljada tanadi i djuladi sa osiromašenim uranijumom. Podaci naše vojske pominju znatno više, cak 50 hiljada! A to dostize deset tona.

 Uglavnom je zasipano Kosovo i Metohija, i to duz granice sa Albanijom i Makedonijom. Ostaci ozracenih zrna pronadjeni su na cetiri mesta u Srbiji i na jednom u Crnoj Gori.

 U jednom kilogramu osiromašenog uranijuma u sekundi se desi 25 miliona radioaktivnih raspada atomskih jezgara. Ali, vreme poluraspada, razdoblje u kojem se zracenje prepolovi, iznosi 4,5 milijardi godina, taman toliko koliko je stara naša planeta.

Americki danak

 Pre rasprsnuca tane mozete nositi u rukama a da ne strahujete od ozracenja. Ali, kad ono pogodi metalnu prepreku, uranijum se upali, nastane uranijumoksid, od kojeg se obrazuju aerosoli. Tople vazdušne struje ih podignu u velike visine ili vetar raznese nekoliko kilometara unaokolo, nakon cega se radioaktivne cestice, bivajuci teške, nataloze na tlu i predmetima. U telo se unose udisanjem i ishranom.

 Uzbuna je izbila kada je otkriveno da je desetine americkih bojovnika iz "Pustinjske oluje" obolelo od zagonetne bolesti. Dr Laura Flanders navodi cifru od 90, a dr Rozel Bartel 150 hiljada. U taj zbor nisu uracunati vojnici drugih drzava. U meduvremenu su se pojavila prva naucna saopštenja, sa opisima ocekivanih posledica.

 Grupa americkih istracivaca, novinara i drugih obznanila je pocetkom 1996. na Internetu clanak "Radioaktivna bojna polja devedesetih". Iz uvodnog dela, pod imenom "Ubijanje naših - ponovo", saznajemo da je od 1946. do 1963. oko cetvrt miliona americkih soldata izlozeno radioaktivnim padavinama nakon nuklearnih proba! Vrhunac bešcašca predstavlja dozvola starosedeocima Maršalskih ostrva, na kojima je izvedeno 67 opita, da se vrate svojim kucama.

 U mnoštvu pogubnih dejstava jonizujuceg zracenja na zivo tkivo, od kojih se ovih dana najcešce pominju rak i leukemija, izdvaja se oštecenje molekula DNK, nosioca "naslednog zapisa" buduceg bica. S deobom celija "nasledni kvar" se prenosi s kolena na koleno.

Stanko Stojiljkovic

ZAŠTO MUNICIJA SA OSIROMAŠENIM URANOM NIJE ZABRANJENA

Bogate zemlje se oslobadjaju nuklearnog otpada

Municija sa uranom je veoma efikasna, a pošto se pravi od radioaktivnog otpada jasan je i ekonomski interes proizvodjaca.

 - Municija sa osiromašenim uranom po medjunarodnim vojnim konvencijama nije zabranjena i bojim se da ce tako biti sve dok bogate zemlje budu htele da se na taj nacin oslobode nuklearnog otpada - izjavio je visoki oficir VJ Milan Zaric.

 Nacelnik Uprave za atomsko-biološko-hemijsku odbranu pukovnik Milan Zaric je rekao u izjavi za Betu da ova municija mora imati tretman zabranjene municije.

 On je kao razlog naveo pre svega to što je rec o neselektivnoj municiji cije dejstvo štetno utice na civile, dok istovremeno uran ima produzeno dejstvo i nakon završetka ratnih sukoba štetno utice na civilno stanovništvo.

 Municija je korišcena tokom celog rata na Kosovu vec od 28. marta 1999. godine, a ispaljivana je iz sedmocevnih topova tipa "getling" velike brzine kojima su naoruzani americki avioni tipa "A-10", rekao je Zaric.

 On je dodao da je masa zrna sa osiromašenim uranom 298 grama, a pretpostavlja se da je ispaljeno oko 50 hiljada projektila te vrste.

 Zaric je rekao da avioni tipa "A-10" nisu dejstvovali na drugim podrucjima osim Kosova i juga Srbije.

 Prema literaturnim podacima, municija je pocela da se proizvodi sredinom sedamdesetih godina i prema istim podacima interesi su bili pre svega ekonomske prirode, dok je istovremeno ta municija veoma efikasna u odnosu na drugu municiju, rekao je Zaric.

 On je dodao da se municija sa osiromašenim uranom pravi od radioaktivnog otpada, pa je jasan ekonomski interes onih koji je proizvode.

 Prema njegovim recima, ona je jeftinija od druge municije sa istim dejstvom, a uz to njeni proizvodjaci se na perfidan nacin oslobadjaju radioaktivnog otpada.

 Prema njegovim rezima, glavni proizvodjac te municije su SAD, zatim Velika Britanija, dok Francuska proizvodi ovu municiju ali samo za druge armije.

 Municija iste razorne moci se moce izraditi od tugstena, ali je on mnogo skuplji od osiromašenog urana, rekao je Zaric.

 (Beta)